BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
KANTON 10
OPĆINSKI SUD U LIVNU
Broj: 68 0 Rs 079787 23 Rs
Livno, 05.03.2024.. godine
Općinski sud u Livnu, po sudu Midhad Osmančaušević u pravnoj stvari tužiteljice S.P. iz T., Ulica …, zastupana po punomoćniku Josipa Bašiću, odvjetniku iz Zenice, protiv tuženika Hercegbosanske županije, Vlada Hercegbosanske županije, Žalbeno vijeće Vlade Hercegbosanske županije, radi zaštite prava iz radnog odnosa, v. sp. 5.000,00 KM, dana 05.03.2024. godine, donio je slijedeću:
O b r a z l o ž e nj e
Tužiteljica je dana 23.10.2023.godine podnijela tužbu protiv tuženika radi zaštite prava iz radnog odnosa.
Tužiteljica u tužbi navodi:
Da je dugogodišnja djelatnica na poslovima Upisničara u Odjeljenju općih i zajedničkih poslova u Stručnoj službi Skupštine Hercegbosanske županije u Tomislavgradu.
Rješenjem o utvrđivanja koeficijenta Skupštine Hercegbosanske županije, Stručna služba Skupštine Tomislavgrad, broj: 02-02-30-115/22 od 30.08.2022. godine, Tužiteljici raspoređenoj na poslove i radne zadatke Upisničar u Odjeljenju općih i zajedničkih poslova u Stručnoj službi Skupštine Hercegbosanske županije, utvrđen je VI. platni razred sa koeficijentom od 2,60.
Ovdje se odmah primijeti da u izreci rješenja u točki 1. ispred riječi „Upisničar“ nedostaju navodi koji se odnose na složenost poslova po kojim se razvrstava radno mjesto tužiteljice, obzirom da se iz istog ne vidi da li je u pitanju „viši samostalni referent”, „viši referent” ili „referent", temeljem čega se i utvrđuju koeficijenti i platni razredi kada su u pitanju namještenici.
Rješenjem Tuženog, broj: 21-02-30-28/22 od 31.08.2023. godine odbijena je kao neosnovana žalba Tužiteljice izjavljena na Rješenje Prvostupanjskog organa, broj: 02-02-30115/22 od 30.08.2022. godine.
Navedeno rješenje je nezakonito, obzirom da se u uvodnom dijelu poziva na članke 108. i 109. u vezi sa člankom 53. Stav 3. Zakona o državnim službenicima i namještenicima u tijelima državne službe u Hercegbosanskoj županiji („Narodne novine Hercegbosanske županije”, broj : 1/14, 5/16 i 1/22), iako članak 53. istog zakona nije u primjeni shodno članku 64. stavak (1) točka a) Zakona o plaćama i naknadama korisnika proračuna Hercegbosanske županije („Narodne novine Hercegbosanske županije”, broj: 8/22 i 9/22).
Također kao pravni temelj u uvodnom dijelu drugostupanjskog rješenja se navodi i članak 28. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu Stručne službe Skupštine Hercegbosanske županije („Narodne novine Hercegbosanske županije”, broj: 13/14), sve u vezi sa člankom 12. Uredbe o ustrojstvu, načinu rada, kriterijumima za izbor Žalbenog vijeća Vlade Hercegbosanske županije („Narodne novine Hercegbosanske županije”, broj: 8/14).
Ovdje se Tužiteljica poziva na članke 13. i 14. Uredbe o ustrojstvu, načinu rada, kriterijumima za izbor Žalbenog vijeća Vlade Hercegbosanske županije kojima je propisano:
Odmah po prijemu žalbe, a najkasnije u roku od 3 (tri) dana, Žalbeno vijeće može, ako ocijeni da je to potrebno, zatražiti pismeno očitovanje od druge stranke u postupku, odnosno donositelja akta na koji je žalba i izjavljena (članak 13. Uredbe), kao i da Žalbeno vijeće odluku donosi najkasnije u roku od 30 (trideset) dana od dana prijema žalbe. Odluke se nakon donošenja otpremaju žalitelju najkasnije u roku od 8 (osam) dana od dana njihovog donošenja
Iz materijalnih dokaza koji se dostavljaju uz tužbu se nedvosmisleno vidi da je žalba napisana 09. rujna 2022. godine i da je neposredno poslana drugostupanjskom organu Žalbenom vijeću Vlade Hercegbosanske županije. Žalbeno vijeće Vlade Hercegbosanske županije tek dana 12.06.2023. godine tj. nakon 9 (devet) mjeseci šalje navedenu žalbu prvostupanjskom organu na očitovanje u smislu članka 230. ZUP-a F BiH.
Člankom 230. stavak (2) ZUP-a je propisano „Ako je žalba predana ili poslana neposredno drugostupanjskom organu on je odmah šalje organu prvog stupnja
Stavkom (3) istog članka je propisano „ Žalba predana ili poslana neposredno drugostupanjskom organu u pogledu roka, smatra se kao da je predana prvostupanjskom organu
Dakle iz navedenog proizlazi da je Žalbeno vijeće Vlade Hercegbosanske županije propustilo rokove utvrđene člankom 230. ZUP-a F BiH, a posebno rokove iz članka 13. i 14. Uredbe o ustrojstvu, načinu rada, kriterijumima za izbor Žalbenog vijeća Vlade Hercegbosanske županije.
Očito je da su ovdje napravljeni veliki propusti u rokovima, te nije jasno da se drugostupanjsko rješenje Žalbenog vijeća donosi tek nakon skoro godinu dana, a ovdje se uopće ne radi o složenom predmetu.
U obrazloženju drugostupanjskog rješenja Tuženi samo paušalno navodi da u prvostupanjskom postupku pobijanim rješenjem nisu nepotpuno utvrđene relevantne činjenice, da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, te da su odredbe koje se odnose na postupak pravilno primijenjene, zbog čega je pobijano Rješenje pravilno i na zakonu osnovano. Dalje je navedeno da je nakon uvida u spis predmeta, posebno u žalbu Žaliteljice, pobijano Rješenje, ZODSIN, Zakon o plaćama i naknadama i Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu utvrdilo da je pobijano rješenje pravilno i na zakonu osnovano i da je Žaliteljica samo uopćeno i paušalno navela povredu navedenih pravnih propisa, bez navođenja odredaba istih koje su povrijeđene, da bi u nastavku obrazloženja citirao pojedine članove ZODSIN, Pravilnika o unutrašnjem ustrojstvu, Zakon o plaćama i naknadama u smislu da između ostalog navodi daje odredbama članka 20 istog zakona propisano da državni službenik i namještenik u tijelima državne službe Županije ima pravo na plaću koja odgovara radnom mjestu na koje je državni službenik i namještenik postavljen, te da je žaliteljica u skladu sa odredbama članka 28. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu raspoređena na radno mjesto upisničara, pozicija radnog mjesta referent, te joj je u skladu sa Zakonom o plaćama i naknadama utvrđen koeficijent 2,60 (VI platni razred, jer se isti odnosi na navedenu poziciju.
Ono što je sporno u ovom postupku, jeste neprimjenjivanje Uredbe o dopunskim poslovima temeljne djelatnosti iz nadležnosti tijela državne službe koje obavljaju namještenici i poslovima pomoćne djelatnosti koje obavljaju zaposlenici („Narodne novine Hercegbosanske županije”, broj 6/14), koja je još uvijek na snazi i donošenje Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu Stručne službe Skupštine, koji je u pogledu opisa poslova radnog mjesta Tužiteljice u totalnoj suprotnosti sa navedenom Uredbom.
Naime članom 28. točka 6. Pravilnika utvrđenje opis poslova Upisničara i odgovornost za svoj rad prema Pomoćniku tajnika za opće i zajedničke poslove, kao i uvjeti za vršenje poslova, vrsta djelatnosti: poslovi osnovne djelatnosti, naziv grupe poslova: administrativno tehnički, složenost poslova: jednostavni poslovi, status izvršitelja: namještenik, pozicija radnog mjesta: referent, broj izvršitelja: tri.
Člankom 8. Uredbe o dopunskim poslovima temeljne djelatnosti iz nadležnosti tijela državne službe koje obavljaju namještenici i poslovima pomoćne djelatnosti koje obavljaju zaposlenici, u podnaslovu (Administrativno - tehnički poslovi), temeljem koje i sukladno kojoj je trebao biti donesen i navedeni Pravilnik u stavku (1 ) je utvrđeno da u grupu administrativno tehničkih poslova pod točkom i) spadaju poslovi uredskog i arhivskog poslovanja, a to su upravo poslovi koje obavlja Tužiteljica kao Upisničar i da je stavkom (2) utvrđeno da se poslovi iz stavka (1) ovog članka, po složenosti razvrstavaju:
Dakle, opis poslova, kao i uvjeti za vršenje poslova Upisničara propisani u članku 28. točka 6. navedenog Pravilnika nisu u skladu sa člankom 8. Uredbe o dopunskim poslovima temeljne djelatnosti iz nadležnosti tijela državne službe koje obavljaju namještenici i poslovima pomoćne djelatnosti koje obavljaju zaposlenici, obzirom da je u predmetnoj Uredbi jasno utvrđeno da su poslovi iz točke c) do j) djelomično složeni i vrše se na radnom mjestu „viši referent”, a tu spadaju i poslovi pod točkom i) poslovi uredskog i arhivskog poslovanja, koje obavlja Tužiteljica, a nesporna je činjenica da Pisarnica Skupštine HBŽ gdje je uposlena Tužiteljica na radnom mjestu Upisničar obavlja sve poslove oko upisa predmeta i drugih pismena i pošte u Skupštini HBŽ, Ministarstvu financija, Ministarstvu rada, Ministarstvu zdravstva, socijalne skrbi i prognanih i Upravi za pitanje branitelja, a koji su smješteni u zgradi Skupštine HBŽ u Tomislavgradu.
Zakon o plaćama i naknadama korisnika proračuna Hercegbosanske županije je i članku 22. u podnaslovu (platni razredi i koeficijenti za namještenike) za V platni razred „viši referent” upravo i utvrdio koeficijent od 2.70. koji u skladu sa člankom 8. Uredbe o dopunskim poslovima temeljne djelatnosti iz nadležnosti tijela državne službe koje obavljaju namještenici i poslovima pomoćne djelatnosti koje obavljaju zaposlenici i koji pripada Tužiteljici na radnom mjestu Upisničar.
Navodi iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja koji se odnose na to da se žaliteljica napismeno obratila Ministarstvu pravosuđa i uprave Hercegbosanske županije u kojem je zatražila inspekcijski nadzor nad uvidom u Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu Stručne službe Skupštine i nalaganje mjera, smatrajući da isti nije u skladu sa ZODSIN, te važećim uredbama čime joj je nanesena šteta i daje Županijski upravni inspektor dana 24.01.2023. godine izvršio inspekcijski nadzor pregledom Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu, te utvrdio da na članak 28. Pravilnika, a koji se odnosi na radno mjesto Upisničar nema primjedbi su neutemeljeni.
Točno je da se tužiteljica dok je tekao žalbeni postupak obratila Ministarstvu za pravosuđe i upravu HBŽ i daje Upravni inspektor izvršio inspekcijski nadzor, ali u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 24.01.2023. godine kao i aktu Županijskog upravnog inspektora, broj: 04-03-1-04-270/22 od 26.03.2023. godine je samo paušalno navedeno da nisu zapažene nepravilnosti i to bez bilo kakvog obrazloženja koje se trebalo odnositi kako na Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu Stručne službe Skupštine, tako i na Uredbu o dopunskim poslovima temeljne djelatnosti iz nadležnosti tijela državne službe koje obavljaju namještenici i poslovima pomoćne djelatnosti koje obavljaju zaposlenici, temeljem koje i sukladno sa istom se trebao i donijeti navedeni pravilnik, a kako je to u svojoj predstavci tražila tužiteljica, što predstavlja nonsens.
Nesporna je i činjenica daje Tužiteljica radeći na istim poslovima Upisničar, Rješenjem o utvrđivanju plaće, broj: 01-02-14-53.2/08 od 01.07.2008. godine bila razvrstana u V platni razred sa koeficijentom od 1,85, a daje Rješenjem Stručne službe Skupštine HBŽ o rasporedu namještenika i plaći, broj: 02-02-34-144/18 od 29.11.2018 godine, koje je doneseno temeljem istog pravilnika iz 2014. godine Tužiteljici također na radnom mjestu Upisničar utvrđen V platni razred i koeficijent plaće 1,85.
Također Skupština Tomislavgrad svojim aktom, broj: 01-02-11-104.2/22 od 06.09.2022. godine dostavila je Ministarstvu Financija HBŽ Prijedlog zahtjeva za proračunska sredstva za Skupštinu i Stručnu službu Skupštine Hercegbosanske županije za 2022. godinu, kao i popis djelatnika Potrošačke jedinice: Skupština Hercegbosanske županije, broj: 01-0211104.2/22 od 06.09.2022. godine u kome popisu pod rednim brojem 29, pored imena Tužiteljice Pivić Stojka stoji sprema SSS i neto koeficijent 2,70, koji koeficijent je sukladan radnom mjestu Viši referent, V platni razred, kako je to obzirom na vrstu poslova koje obavlja Tužiteljica i propisano člankom 8. Uredbe o dopunskim poslovima temeljne djelatnosti iz nadležnosti tijela državne službe koje obavljaju namještenici i poslovima pomoćne djelatnosti koje obavljaju zaposlenici.
Imajući u vidu naprijed navedeno i činjenicu da je pobijanim Rješenjem o utvrđivanju koeficijenta, broj: 02-02-30-115/22 od 30.08.2022. godine faktički ukinuto stečeno pravo na koeficijent 2,70 (V platni razred), koji platni razred i radno mjesto Tužiteljica imala godinama u skladu sa istim pravilnikom, sve do donošenja drugostupanjskog rješenja i koji koeficijent se ne može ukinuti aktom niže pravne snage, (Pravilnikom. kao pod zakonskim aktom) u odnosu na Uredbu koju je donijela Vlada Hercegbosanske županije, a shodno tome niti rješenjem koje nije doneseno u skladu sa zakonom, kako je to naprijed u tužbi navedeno.
Koliko je poznato Tužiteljici jedino je ona, odnosno radno mjesto Upisničara u Stručnoj službi Skupštine Tomislavgrad u ovakvom neravnopravnom, nezakonitom i diskriminirajućem statusu u odnosu na ne samo namještenike zaposlene u Stručnoj službi Skupštine Hercegbosanske županije nego i u odnosu na sve namještenike u Hercegbosanskoj županiji, ali i u cjelokupnom državnom aparatu u F BiH.
Temeljem navedenog tužiteljica smatra da Tuženi, kao i Stručna služba Skupštine Tomislavgrad nisu imali zakonsko ovlaštenje niti su imali pravni osnov da postupaju suprotno Uredbi o dopunskim poslovima temeljne djelatnosti iz nadležnosti tijela državne službe koje obavljaju namještenici i poslovima pomoćne djelatnosti koje obavljaju zaposlenici i da svrstaju radno mjesto Upisničara Stručne službe Skupštine Tomislavgrad u niži platni razred i da joj se odredi niži koeficijent na plaći od onih koji su trebali biti utvrđeni navedenom uredbom kako je to i bilo do donošenja žalbenog, odnosno utuženog rješenja.
To znači da Rješenje o utvrđivanju koeficijenta, broj: 02-02-30-115/22 od 30.08.2022. godine, kao i Rješenje tuženog, broj: 21-02-30-28/22 od 3 1.08.2023. godine nemaju zakonskog osnova i predstavljaju diskriminatoran akt prema tužiteljici u smislu odredbi članka 8.-13. Zakona o radu u F BiH i odredbi članaka 2., 3,. 11. i 12. Zakona o zabrani diskriminacije.
Na temelju navedenog tužiteljica predlaže sudu da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev iste podnesen dana 23.10.2023.godine ovome sudu.
Tuženik dostavio odgovor na tužbu dana 15.12.2023.godine u kojem navodi:
Tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja, ističe prigovor neurednosti tužbe i prigovor neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
Skupština Hercegbosanske županije je na sjednici održanoj dana 20.06.2022.godine donijela Zakon o plaćama i naknadama korisnika proračuna Hercegbosanske županije, koji je Stupio na snagu osmog dana od dana objave u „Narodnim novinama Hercegbosanske županije”, a počeo se primjenjivati 01 .kolovoza 2022.godine. Člankom 64.navedenog zakona prestala je primjena:
(„Narodne novine HBŽ”, broj: 12/03 i 3/10)
Početkom primjene ovog Zakona prestaje primjena i odredbi drugih propisa kojima su uređena pitanja obračuna plaća i naknada koji su u suprotnosti sa odredbama ovog Zakona.
Zbog stupanja na snagu Zakona o plaćama i naknadama korisnika proračuna Hercegbosanske županije, bilo je potrebno donijeti nova rješenja o utvrđivanju koeficijenata, te je tužiteljici koja je raspoređena na radno mjesto „Upisničar" u Odjeljenju općih i zajedničkih poslova, Rješenjem broj: 02-02-30-115/22 od 30.08.2022.godine utvrđen Vl. platni razred i koeficijent plaće 2,60.
Tužiteljici je utvrđen VI. platni razred sukladno članku 28. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu Stručne službe Skupštine a na koji je Skupština Hercegbosanske županije dala suglasnost Odlukom o davanju suglasnosti broj 01-02-73/14 od 08.rujna 2014.godine, za radno mjesto „Upisničar" te su navedeni opis poslova i uvjeti za vršenje poslova a pozicija radnog mjesta navodi se referent.
Nakon uručenja navedenog Rješenja, tužiteljica se pismenim podneskom obratila Ministarstvu pravosuđa i uprave HBŽ tražeći inspekcijski nadzor uvidom u naprijed navedeni Pravilnik te je tražila nalaganje mjera smatrajući da joj je nanesena šteta kod obračuna plaće. Inspekcijski nadzor izvršen je od strane županijskog upravnog inspektora dana
24.01.2023.godine i isti je u zapisniku utvrdio istovjetnost dostavljene dokumentacije sa Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu u kojem je člankom 28.sistematizirano radno mjesto upisničara, sa propisanim elementima radnog mjesta.
Radi navedenoga, tuženik smatra da je tužba tužiteljice u cijelosti neosnovana te da nijednim svojim postupkom tuženik nije doveo do različitog odnosno nejednakog postupanja prema tužiteljici u odnosu na ostale osobe djelatnike tužene, predlaže sudu da tužbeni zahtjev tužiteljice odbaci, odnosno odbije u cijelosti kao pravno neosnovan uz naknadu troškova postupka tuženiku.
Sud je tokom postupka proveo sljedeće dokaza uvidom i čitanjem u iste i to:
Ocjenom provedenih dokaza, pojedinačnim i u međusobnoj vezi, sud je sukladno čl. 8 i 123 ZPP-a F BiH, odlučio kao u izreci ove presude iz sljedećih razloga:
Nesporno je među parničnim stranka da je tužiteljica dugogodišnja djelatnica tuženika na poslovima Upisničara u Odjeljenju općih i zajedničkih poslova u Stručnoj službi skupštine HBŽ u Tomislavgradu.
Nesporno je među strankama da je Rješenjem o utvrđivanju koeficijenta Skupštine HBŽ, Stručna služba Skupštine Tomislavgrad br. 02-02-30-115/22 od 30.08.2022.godine, tužiteljici raspoređenoj na poslove i radne zadatke Upisničara, na navedenom radnom mjestu utvrđen VI. Platni razred sa koeficijentom od 2,60, čime tužiteljica smatra da je na ovaj način došlo do povrede prava iz radnog odnosa tužiteljice, pa putem ovoga suda traži zaštitu svojih prava.
Na temelju uvida u materijalne dokaze priložene u spisu predmeta, a koji su sastavni dio ovoga spisa predmeta, saslušanjem svjedoka Z.S. kao i K.P. iz T., te tužiteljice u svojstvu parnične stranke, sud je utvrdio sljedeće:
Da je Rješenje tuženika br. 21-02-30-28/22 od 31.08.2023 godine odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena na prvostupanjsko Rješenje tuženika br. 02-02-30-115/22 od 30.08.2022 .godine.
Utvrđeno je da je tužiteljica uložila žalbu 09.09.2022.godine i dostavljena neposredno drugostupanjskom organu tuženika, Žalbeno vijeće Vlade HBŽ Livno koji drugostupanjski organ je odlučio 12.06.2023.godine (nakon 9 mjeseci) koji šalje navedenu žalbu tužiteljice prvostupanjskom organu na očitovanje sukladno čl. 230 ZUP-a F BiH iako je Žalbeno vijeće trebalo odmah po prijemu žalbe a najkasnije od 3 dana, ako ocijeni da je to potrebno, zatražiti pismeno očitovanje od druge stranke u postupku, odnosno donositelja akta na koji je žalba i izjavljena, te da Žalbeno vijeće mora donijeti odluku najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema žalbe, a odluke Žalbenog vijeća se nakon donošenja otpremaju žalitelju najkasnije u roku od 8 dana od dana njihovog donošenja.
Prema tome, sud je utvrdio da je žalbeno vijeće Vlade HBŽ Livno propustilo rokove utvrđene čl. 230 ZUP-a F BiH , a posebno rokove iz čl. 13 i 14 Uredbe o ustrojstvu, načnu rada, kriterijima za izbor Žalbenog vijeća Vlade HBŽ Livno, čime su učinjene bitne povrede upravnog postupka koji se vodio pred Žalbenim većem Vlade HBŽ Livno.
Zakonima i pod zakonskim aktima HBŽ se striktno utvrđuju rokovi i isti se moraju poštivati , bez obzira na ustrojstvo Žalbenog vijeća, kako bi se žaliteljima moralo osigurati zaštita njihovih temeljnih prava iz radnog odnosa, državnih službenika i namještenika, obzirom da se sva prava iz radnog odnosa rješavaju po hitnim postupcima.
Sukladno odredbama Zakona o plaćama i naknadama tužiteljica je primjenom istog a posebno čl. 28 Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu raspoređena na radno mjesto Upisničara, pozicija radnog mjesta referent, te joj je utvrđen koeficijent 2,60, IV. Platni razred, koji se odnosi na navedenu poziciju.
Sud je tokom postupka utvrdio da se tužiteljica obratila pismenim putem nadležnom Ministarstvu pravosuđa i uprave HBŽ Livno, od kojeg je zatražila inspekcijski nadzor nad uvidom u navedeni Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu Stručne službe Skupštine HBŽ Tomislavgrad smatrajući da nije u skladu sa važećim zakonom i važećim uredbama, te da je time tužiteljici nanesena šteta, da bi Županijski upravni inspektor dana 24.01.2023.godine izvršio taj inspekcijski nadzor i utvrdio da su neutemeljeni navodi tužiteljice vezano za povredu njenih prava iz radnog odnosa.
Sud je utvrdio da u provedenom postupku nije primijenjena Uredba o dopunskim poslovima temeljne djelatnosti iz nadležnosti tijela državne službe koje obavljanu namještenici i poslovima pomoćne djelatnosti koje obavljaju djelatnici tuženika, koja je na snazi te odredbama navedenog Pravilnika koji u pogledu opisa poslova radnog mjesta tužiteljice u suprotnosti sa navedenom Uredbom, iako je u Preambuli navedenog Pravilnika, navedeno da se isti donosi i temeljem navedene Uredbe.
Prema tome, odredbe navedenog Pravilnika kada je u pitanju opisa poslova radnog mjesta tužiteljice-upisničara nije u skladu sa navedenom Uredbom, a što se mora uskladiti.
Navedenom Uredbom su regulirane nadležnosti tijela državne službe koje obavljaju namještenici i poslovima pomoćne djelatnosti koje obavljaju djelatnici tuženika pa je utvrđeno da je ta Uredba u skladu sa odredbama Zakona o državnim službenicima i namještenicima u tijelima državne službe HBŽ, a kojom se uređuje i sadržaj dopunski poslova temeljne djelatnosti koje obavljaju namještenici, sadržaj poslova pomoćne djelatnosti koju obavljaju djelatnici tuženika, slizanost i uvijete za vršenje tih poslova i utvrđuju kategorije radnih mjesta namještenika i djelatnika u organu državne službe HBŽ.
Sud je utvrdio saslušanjem svjedoka Z.S. i K.P. iz T. da opis poslova koje radi tužiteljica kao upisničara u pisarnici Stručne službe skupštine HBŽ, su identični poslovima koje rade djelatnici-upisničara u Stručnoj službi vlade HBŽ Livno, sukladno Odluci Vlade HBŽ o formiranju zajedničkih pisarnica br. 01-02-194/03 od 23.12.2003 godine, a koja je donijeta i temeljem čl. 9 Uredbe o uredskom poslovanju tijela uprave i službe za upravu F BiH, kojom su formirane zajedničke pisarnice, za obavljanje uredskog poslovanja iz mjerodavnosti tijela uprave, službi i institucija u Vladi HBŽ.
Sukladno navedenom rukovoditelj tijela državne službe dužan je donijeti rješenja kojima će namještenike koji se toga dana zateknu na radu u tijelu državne službe, rasporediti na radna mjesta koja se utvrde u tom Pravilniku i za koje oni ispunjavaju utvrđene uvjete, a što je učinio i po iskazu svjedoke Z.S. koji je u to vrijeme obnašao dužnost tajnike Skupštine HBŽ.
Nesporno je da je tužiteljica radila na poslovima upisničara a Rješenjem o utvrđivanju plaće br. 01-02-14-53.2 / 08 od 01.07.2008 godine bila razvrstana u V. platni razred sa koeficijentom od 1,85.
Prema tome opis poslova kao i uvijati za vršenje istih – upisničara, prepisani su čl. 28 točka 6 navedenog Pravilnika koja nije u skladnu sa čl. 8 navedene uredbe sa opisom težine poslova i radnih zadataka istih.
Upisničar, radno mjesto tužiteljice obavlja sve poslove oko upisa premeta i drugih pismena i pošte i to u Skupštini HBŽ, Ministarstvu financija, Ministarstvu rada i Upravi za pitanje branitelja, a koja tijela su smještena u zgradi Skupštine HBŽ Tomislavgrad.
Zakonom o plaćama i naknadama korisnika proračuna HBŽ u čl. 22su utvrđeni platni razredi i koeficijenti za namještenike, za V: platni razred „viši referent“, sa koeficijentom 2,70 koji je u skladu sa čl. 8 navedene Uredbe, a koji pripada radnom mjestu tužiteljice- Upisničara u pisarnici Stručne službe Skupštine HBŽ , a što pripada isto namještenicima na istoj vrsti poslova- Upisničara u pisarnici Vlade HBŽ.
Na ovakav način sud je utvrdio kako se Odluka Vlade HBŽ o formiranju zajedničkih pisarnica br. 01-02-194/03 od 23.12.2003 godine različito primjenjuje kako u Stručnoj službi Vlade HBŽ u Livnu i Stručnoj službi Skupštine Tomislavgrad čime su povrijeđena prava tužiteljice iz radnog odnosa, pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
Sud je utvrdio da nije došlo do usklađivanja odredbi navedenog Pravilnika sa odredbama navedene Uredbe, a što je trebalo učiniti i regulirati.
Utvrđeno je da je pobijanim Rješenjem o utvrđivanju koeficijenta br. 02-02-30-115/22 od 30.08.2022 godine ukinuto stečeno pravo tužiteljici na koeficijent 2,70, V. platni razred, koji platni razred i radno mjesto tužiteljica imala godinama u skladu sa navedenim Pravilnikom sve do donošenja prvostupanjskog Rješenja, pa se koeficijent ne može ukinuti aktom niže pravne snage u ovome slučaju navedenim Pravilnikom kao pod zakonskim aktom u odnosu na navedenu Uredbu koju je donijela Vlada HBŽ a shodno tome ni Rješenjem koje nije donijeto u skladu sa Zakonom, pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
Ovakvu situaciju imaju još dav upisničara koja rade sa tužiteljicom u istoj Službi, pa sud smatra da tuženik kao i Stručna služba Skupštine HBŽ nisu imali zakonske ovlasti niti pravni osnov da postupanju suprotno navedenoj uredbi te da se tužiteljici odredi niži koeficijent na plaće od onih koji su trebali biti utvrđeni sukladno sa navedenom Uredbom, kako je to bilo sve do donošenja prvostupanjskog Rješenje tuženika koja nemaju zakonskog osnova, pa predstavlja diskriminatoran akt prema tužiteljici na temelju odredbe čl. 8-13 Zakona o radu F BiH i odredbi čl.2, 3, 11 i 12, Zakona o zabrani diskriminacije F BiH, jer svako djelovanje ili propuštanje djelovanja kada je neka osoba ili grupa osoba dovedena ili bi mogla biti dovedena u nepovoljniji položaj za razliku od neke druge osobe ili grupe osoba u sličnim situacijama predstavlja neposrednu diskriminaciju, a teret dokazivanja da nije došlo do diskriminacije je na strani tuženika, što tuženik tokom postupka nije učinio.
Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je utvrdio da je pravni osnov tužbenog zahtjeva tužiteljice utemeljen i osnovan pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio na temelju čl. 386 ZPP-a F BiH pa je tuženik dužan naknaditi troškove parničnog postupka tužiteljici u iznosu od 1.382,00 KM, a odnose se na sastav tužbe u iznosu od 240,00 KM, sastav obrazloženog podneska u iznosu 120,00 KM, zastupanje pp tužiteljice na pripremnom ročištu dana 25.01.2024.godine i na glavnoj raspravi dana 23.02.2024.godine sve od po 240,00 KM, što ukupno iznosi 840,00 KM, PDV 17% u iznosu od 142,80 KM, što ukupno iznosi 982,80 KM te pristojba na tužbu i presudu u iznosu od 400,00 KM.
Sud je odbio tužiteljicu vezano za troškove postupka koji se odnose na putne troškove pp tužiteljice na relaciji Zenica-Livno-Zenica, sukladno odluci Ustavnog suda BiH br. AP-2757/06 od 14.10.2008.godine kojom se nadoknađuju samo nužni i neophodni troškovi stranke, pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
Sudac
Midhad Osmančaušević
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Kantonalnom sudu u Livnu u roku od 15 dana od dana prijema putem ovoga suda.
.